Prostor između sekundi na gradskom satu

Horizontalno povlačim svoje misli. Podebljavam svaku riječ pažljivo kako ne bih koji nespretan pokret pokvario shvaćanje. Ruka mi prelazi bezbroj puta, ponavljajući isti pokret ali, nema nikakvog učinka…

Bezličan pogled u prazno, sa nekoliko molekula kisika na obrazima. Udisaj, dubok snažan kao da traži pomoć. Tražim prostor između sekundi na gradskom satu. Nekolicina prolaznika pognutih glava, kao što to inače i uobičajeno, nemarno pretrčava ulicama u potrazi na nepoznatim ciljevima. Osjećam miris rutine među svojim dlanovima, među pogledima, u stanaka razgovora. Ruka mi trne od grčevitog stiska današnjih novina. U njima, ništa novog. Čak ni današnji horoskop, uvijek ista priča. Dodaš malo optimizma, dodaš malo brige i dobiješ manipulaciju.

Pitam se što se veliko ljudima moram odviti u glavi da zaborave na sebe, tj. VI to volite nazivati hrabrost. Patetika i hladnoća se toliko zavukla u naše korijenje. Svaka čast izuzecima ali i njih sve više počinjem percipirati kao nešto pretjerano. Malo nam nedostaje ravnoteže, barem u mojem pogledu.

Grčeviti stisak ne popušta, ne želim pustiti rijeku bespotrebnih riječi. Njezin izvor nikako ne prestaje teći, uvijek je hladan i ironično svjež. Snaga držanjem bukti sve mi je teže održavati „branu“, teže je prihvatiti. 

Živim od uspomena i pokušavam kreirati nove. Nekako je to ponekad preteško jer ljudi kao da su postali bezlična masa kojoj nedostaje entuzijazma. Sve spontano postaje ludo, sve nestašno djetinjasto,a noge im nose samo dvadeset godina. Pa trava pod njima umjesto da je zelena je nezamijećena, sunce umjesto da je toplo postaje previše sjajno, kiša umjesto svježeg mirisa postaje nervoza.  Životne radosti, ne žao mi je ali ne poznajemo taj pojam.

Dali su nam upute kako rukovati sa običnim tosterom u kojem se navodi kako se sir ne stavlja sir vruću podlogu i ako kruh ostavimo predugo da može zagoriti. Gubimo li mi i taj najmanji dio pameti, ovo nije vic o plavušama više, ovo postaje crni humor. Dali je potrebno uči u WC i čitati kako se peru ruke? Otvara mlijeko? Usjekli su nam se i u najmanje djeliće života. Možda u budućnosti budem očekivala i uputu ili naputak „Kiša pada, otvorite kišobrane prema uputama, hodajte uspravno u koloni. Kada dođete do lokve preskočite je osim ako ne želite kupiti naš proizvod jer je pn nepropusna obuća. Potom se sklonite na suho, ako niste u mogućnosti, kupite naš proizvod protiv prehlade jer par kapi kiše može narušiti vaš imunitet a samim time i vaša porodica može biti oštećena.“

Grčevit stisak ne popušta, ne želim pustiti rijeku bespotrebnih riječi.