Mala uspavanka

I opet večeras utiskujem slova i stihove,
baš poput boema što koracima opisuje dan.
Pitanja se redaju, nepomično stoje čuvari vjerni.
Zar je moguće dahom opisati dan?

Što to diše u razmaku pogleda
i ručnih zglobova?
Što to diše u praznim hvatanjima
zadnjih srpanjskih sutona?
Pa zar jednom čovjek ne poželi
raspuknute misli kreirati voljom?
sa zanemareno sutra… sa zanemareno sada.

Bojim se da istina ili dogovor stoji,
baš tu…
pod mojim nogama…

 Šum lišća na tijelu vjetra i jedna mala uspavanka.