Tko će da pojasni oči umornih pogleda što se nižu na štriku poput drvenih kvačica…bez odjeće…bez srhe, postojanja?
Pogledavši ih kroz optimistične magle, kao da su bez tereta. Sami za sebe, svojstveni, posebni, za sebe svojevoljno nakrivljeni na desnu…ili lijevu stranu…ili pak naopačke. Tko ih pita.
Drvene kvačice, nisu li divne?
Neke na sebi imaju ožiljke vremena, hrđe ili sunčanih pjegica. Baš poput ljudi.
Neumornih duša, nepokretnih tijela…
-25.03.12 Povratak
Nema komentara:
Objavi komentar