Pod nebeskom ravnicom
ukrali smo najslađe poljupce.
Tama se lijepila nad uspavanim gradom.
Zvuk prašnjave ploče sputavao je tišinu.
Na starom papiru zatvorili smo zlatnim slovima
krug snova
i pronašli komad mira između sna i jave.
Miris svijeća nosili smo na koži.
Misli smo da možemo promijeniti svijet, ljude...
To nije bio šapat sudbine,
samo riječi.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar