Sjenke nostalgije

Pod krilima noći sjenke nostalgije
ušutkavaju grubu realnost.
Kroz sito želja prosipaju snove
tražeći zajednički put.

Posljednji dah sebično čuvaju
za šapat zapisanih riječi.
Mašta im prelazi granice horizonta
oživljavajući u polumraku maglovite prikaze.

Utjehu preuzimaju kazaljke vremena,
linija beskonačnih mogućnosti.
Srca umiruju svoje molbe
istinskom vatrom u očima.

***Igra ptica***

Igra svijetlosti sumraka izmamila je
znatiželjnu igru ptica.
Let k suncu bio je slobodan i samouvjeren
i toliko slijep i bezbrižan
za obične pojave pod njihovim krilima.
Toplina sunčevih zraka grijala je
njihova mala srca
dok nisu potonula iza proplanka.
Spustio se tamni pokrivač.
Zanos njihovog perja vjerovalo je
da ce jednoga dana dotaknuti zvijezde
jer tamo negdje postoji njihovo vječno svjetlo.
…

Ironija

Prašnjavo sjedalo
Nitko ne pridaje pozornost.
Gledaju i dive se svijetu
kroz zamagljeno prozorsko staklo.
Ironija.
Žamor. Bijela lica ispred mene
pričaju podsmijehom.
Nelagoda u mojoj koži.
Osjećam izgubljenost.
Pokušavam zanemariti glasove oko sebe.
Šutim
a srce mi vrišti.
Rumena mi boja udara u obraze
Kamo su nestala iskrena lica?
Ah, evo ga. Kraj mene je.
Pokušava kroz kišom isprano staklo
Pogledati sunce.
Vidi samo svjetlost kako se probija
kroz gusto granje.
Dijete sjeda na prašnjavo sjedalo.
Spušta pogled.
Ironija

To nije bio šapat sudbine, samo riječi

Pod nebeskom ravnicom
ukrali smo najslađe poljupce.
Tama se lijepila nad uspavanim gradom.
Zvuk prašnjave ploče sputavao je tišinu.
Na starom papiru zatvorili smo zlatnim slovima
krug snova
i pronašli komad mira između sna i jave.
Miris svijeća nosili smo na koži.
Misli smo da možemo promijeniti svijet, ljude...
To nije bio šapat sudbine,
samo riječi.

Osjećaš li

Osjećaš li toplinu kako se lijepi
po koži, mali čovječe?
Ovdje. Kraj drveta što se nadvilo
nad tobom.
U širokom svijetu prosuo se prah sreće.
Kažu da je daleko odavde slijepima
i na dohvat ruke onima koji ne posvećuju poglede
samo nebu.
Svakoga dana podari jedan osmijeh…za nas.
Da bi ga osjetio treba otvoriti prozor.
Osjećaš li sada slobodu dok ti vjetar nosi kosu?
Srce više ne zapinje..
Osjećaš li se ispunjen?
Samo sunce iznad tebe i ovo tlo na kojem
stojiš
Sve što trebaš nadohvat ti je ruke,
mali čovječe…