Naslucujem ti dah u tami.
Sami smo na raskrscu vremena.
Ludjackim ritmom u grudima
ocrtavas bojama misli.
Pod kaputom cuvas misticnost.
Kretnje ti galatno prate
rijeci prosute prahom vanilije.
Razumijem sto osjecas...
Izabrali smo srediste misli.
Stojimo na nepomicnoj traci vremena.
Sigurnost razotkriva misli bliskosti
nerauzmne znatizelji.
Ne poznajemo nemir i strah.
Budimo se prije sunceve svjetlosti,
lijezemo prije mjeseceve prasine.
Mi smo tu negdje izmedju,znam.
Nema komentara:
Objavi komentar