Pohlepa

U sjeni dugih hodnika želja
ubrzani koraci pognutih stranaca
između krugova sunca nebeskim svodom
traže rupu u stoljetnom vremenu.

Među teškim zavjesama istinske slobode
izgubljena lica traže rub iščekivanja.
Maglovite jabuke slučajnog pustinjaka
hedonističke su svijeće nepoznatog.

Slatkoća požude luđački broji kazaljke.
Sjene na zarobljenim licima dublje su.
U srcima pronalaze prostor
praznine ponora nepovratne prošlosti.

U sjeni dugih hodnika želja
ubrzani koraci stranaca,
utihnuli su...

Baloncici

Dasak nostalgije kao da se izdigao nakon dugog sna iznad uspavane glavice. Broji zrnca pjescanoga sata i ocekuje stranca noci koji kao vjetar prohuja danom i vrati se nakon nekoliko krugova sunca po nebeskom svodu. Zamisljeno promatra igre svjetlih pramencica dnevne svjetlosti na zastoru. Masta joj u tom trenutku prelazi horizonte.

...Sreca...

Zamisli koliko je boja
razliveno po svijetu...
Covijek bi pomislio
da se dijete poigralo,
ali sve je uskladjeno...
U kaosu svijeta,
surovost golih zidova
nemira bi podnosio,
kada bi covijek samo znao,
sto srecu plete.

Slutnja

Naslucujem ti dah u tami.
Sami smo na raskrscu vremena.
Ludjackim ritmom u grudima
ocrtavas bojama misli.

Pod kaputom cuvas misticnost.
Kretnje ti galatno prate
rijeci prosute prahom vanilije.
Razumijem sto osjecas...

Izabrali smo srediste misli.
Stojimo na nepomicnoj traci vremena.
Sigurnost razotkriva misli bliskosti
nerauzmne znatizelji.

Ne poznajemo nemir i strah.
Budimo se prije sunceve svjetlosti,
lijezemo prije mjeseceve prasine.
Mi smo tu negdje izmedju,znam.